Forenzična balistika

O AUTORU

Autor Forenzične balistike je Vojin Maštruko. Stalni je Sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju. Nakon što je dvadeset godina radio kao kriminalistički vještak za balistiku i mehanoskoiju u Centru za kriminalistička vještačenja MUP-a RH, od jesni 2004. godina nastupa kao samostani Sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju, te suradjuje s prvim hrvatskim nezavisnim Forenzičnim laboratorijem DAN-JAR u Zagrebu.

Od jeseni 2005. godine nastupa kao nezavisni Stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju; kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzične trodimenzionalne rekonstrukcije i registriran je u Županijskom sudu u Zagrebu.

U Centru za kriminalistička vještačenja MUP-a RH radi od 1984. do 2004. godine. Kao pripravnik je napravio novu metodu i stručni rad pod nazivom: "Određivanje udaljenosti pucanja pomoću besplamene atomske apsorpcione spektrometrije". Navedenu metodu uspješno primjenjuje za proteklih dvadeset godina pouzdano razlikujući ulaznu od izlazne rupe od zrna na odjeći, izravni pogodak od pogotka odbijenim zrnom, a također pouzdano određuje udaljenost pucanja čak i u najsloženijim slučajevima kada je okolina rupe od zrna zagađena krvlju, što je nerješiv problem za klasičnu metodu, tzv. Walkerov test, koji je u standardnoj upotrebi u Centru za kriminalistićka vještačenja MUP-a RH.

Na poslovima kriminalističkog vještaka za balistiku i mehanoskopiju radi na svim mogućim vrstama balističkih i mehanoskopskih vještačenja, od najjednostavnijih do najsloženijih. Kroz period od oko osamnaest godina na poziv suda brani u dokaznom postupku svoje nalaze mišljenja, te niti u jednom slučaju njegovi nalazi i mišljenja nisu oboreni. U periodu od 1985. do 2004. godine riješio je ukupno 3952 predmeta u kojima je traženo balističko ili mehanoskopsko vještačenje, a također je sudjelovao na 175 očevida, 42 sudske rekonstrukcije, davao usmeni nalaz i mišljenje na 215 rasprava, a pismeni nalaz i mišljenje je dao u 99 predmeta u kojima je trebalo vještačiti sudske spise. Kroz navedeni period bio je mentor najvećem broju novih vještaka u Odsjeku za balistička i mehanoskopska vještačenja Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a RH. U periodu od pet godina je na tečajevima za krim. tehničare obučio o radu na mjestu događaja, prikupljanju, fiksiranju, izuzimanju i pakiranju tragova generacije krim. tehničara. Na brojnim tečajevima i predavanjima u Policijskoj akademiji i Centru za obuku MUP-a RH u Valbandonu predavao je praktično svim operativnim djelatnicima MUP-a koji se bave krvnim deliktima ili organiziranim kriminalitetom na nizu tečajeva u organizaciji MUP-a.

Na  Drugom Sastanku Europske Akademije Forenzičkih Nauka koja je održana 2000. godine u Krakovu objavio je stručni članak o Forenzičkoj primjeni Environmental Skening Elektronskog Mikroskopa, primljen je u ENFSI radnu Grupu za vatreno oružje, te postao članom Europske Akademije Forenzičkih Nauka. Na sastanku navedene radne grupe u Bratislavi 2002. godine postao je i član najprestižnije Projektne grupe u toj ENFSI Radnoj grupi pod nazivom Osnove GSR-a. ENFSI Radna grupa za vatreno oružje provodi GSR Proficiency Test čiji je cilj provjera kvalitete rada svakog ENFSI laboratorija, te forenzičara koji radi na GSR analizi. ENFSI GSR Proficiency Test 2001. je uspješno položio, te dobio odgovarajući Proficiency Test Certifikat za GSR analizu.

Početkom 2002. godine postao je član diskusione grupe na Internetu pod nazivom Forensic SEM, koju vodi Dr. Dennis Ward, glavni FBI stručnjak za forenzičku primjenu skenirajućeg elektronskog mikroskopa. To je prestižni forenzički diskusioni forum na Internetu, u koji mogu pristupiti samo forenzičari koji imaju odobrenje voditelja Dr. Warda, a koji okuplja vodeće forenzičke stručnjake iz SAD, Kanade, Europe, te Australije. S navedenim forenzičkim stručnjacima je u svakodnevnoj vezi, gdje raspravlja o prednostima i manama pojedninih tehnika rada sa skenirajućim elektronskim mikroskopom, te s ostalim članovima razmjenjuje podatke i pomaže u rješavanju problema prilikom provedbe forenzičkih ekspertiza vezanih za nove tipove streljiva, postupke na mjestu događaja, laboratorijske postupke, medode zaštite od kontaminacije, interpretacije rezultata i sl.

U ljeto 2002. godine provodi dva tjedna na obuci u Nizozemskom Forenzičkom Institutu u Rijswijku, te dobija odgovarajući Certifikat za GSR analizu. Tamo se upoznaje s laboratorijskim procedurama u laboratoriju za GSR, te uvjetima za dobivanje ISO 17025 Certifikata.

U I.A.M.A. Journal, američkom časopisu za forenzičku primjenu SEM-a  2002. godine objavljuje stručni članak pod nazivom: "Forensic Application of an ESEM". Na stručnim sastancima ENFSI radne grupe za vatreno oružje svake godine objavljuje između jednog i tri stručna rada.

Na Svjetskoj Forenzičkoj Konferenciji održanoj 2002. godine u Montpellieru, Francuska, prezentira sam svoj rad na dokazivanju tragova pucanja na odjeći pomoću SEM-a.

Na temelju svojih zapažanja u radu na konkretnim slučajevima, uočava mnoge probleme, te nakon konzultacije stručne literature predlaže rješenja. To se prvenstveno odnosi na kritiku postojeće metode dokazivanja tragova pucanja na šakama (Gonzalesov test-Parafinska rukavica). U više navrata daje prijedloge da se ta metoda zamijeni objektivnom, instrumentalnom metodom pomoću skenirajućeg elektronskog mikroskopa s EDX detektorom (SEM/EDX). Višegodišnji napori oko zamjene parafinske rukavice novom metodom pomoću SEM/EDX su urodili plodom i krajem 1998. godine je u Odsjeku za balistička vještačenja CKV-a instaliran najmoderniji SEM/EDX. U periodu od kraja 1998. do kraja 2002. godine  u laboratorijskim uvjetima vrši brojna mjerenja i priprema uvođenje u praksu nove metode dokazivanja tragova pucanja, nazvane GSR analiza. U periodu od godine dana 2002./2003. osmišlja, organizira i provodi u djelo probnu primjenu GSR analize za područje PU zagrebačke i to samo za slučajeve samoubojstava vatrenim oružjem. Obučava sve djelatnike ekipa za očevid PUZ-a o pravilnom izuzimanju i pakiranju tragova GSR čestica, te uspješno provodi GSR analizu pomoću SEM/EDX. Rezultati primjene GSR analize su izvrsni, te se očekuje primjena nove metode na sve slučajeve iz  prakse.

U periodu od 1996. do 2004. godine, paralelno razvija i potpuno novu vlastitu metodu Kompjutorske trodimenzionalne rekostrukcije ubojstava vatrenim oružjem upotrebom CAD/CAM softwarea. U svijetu je tako nešto prvi napravio američki balističar Aleksandar Jason 1993. godine. Pokreće i dvije vlastite web stranice (http://www.geocities.com/mastruko/ i http://forensic.to/webhome/mastruko/ ) i internetsku diskusionu grupu pod nazivom Forensic3D (http://groups.yahoo.com/group/forensic3D/ ), gdje okuplja forenzičare iz USA, Kanade i Europe u namjeri popularizacije i unaprijeđivanja te tehnologije 21. Stoljeća.

Na području 3D rekonstrukcije ubojstava vatrenim oružjem je jedan od  vodećih europskih forenzičara, te je u svibnju 2003. godine kao gost predavač o svojoj metodi održao predavanje na Sastanku Direktora ENFSI forenzičkih instituta, te šefova ENFSI Radnih Grupa  u Tallinnu, Estonija  (http://www.konverents.ee/enfsi/index.php?page=1,12 ), gdje za svoj rad dobija velike pohvale od mnogih direktora vodećih forenzičkih instituta u Europi, te poziv za Konferenciju Europske Akademije Forenzičnih nauka u Istanbulu.

Na velikoj Konferenciji Europske Akademije Forenzičkih nauka (http://www.eafs2003.org/), koja se održala u Istanbulu, Turska, u rujnu 2003. godine prihvaćena su mu za usmenu prezentaciju tri stručna rada: Forensic3D in Forensic Institute, Detection of GSR particles on Clothing, te Interactive Forensic3D, a također od Prof. Dr. Sevil Atasoy, direktorice Forenzičkog Instituta u Istanbulu, dobija poziv da na navedenoj konferenciji održi cjelodnevnu radionicu o forenzičkoj primjeni kompjutorske 3D tehnologije pod nazivom Forensic3D.

Dr Jurrien Bijhold, voditelj Grupe za Digital Imaging Forenzičkog Instituta u Rijswijku, Nizozemska, kao i predsjedavajući ENFSI Digital Imaging Working Group, smatra ga jednim od pionira europske forenzičke 3D tehnologije, sredinom 2003. ga poziva da pristupi toj grupi, te da vodi podgrupu te radne grupe nazvanu Forensic 3D Imaging. U studenom 2003. godine Dr. Jurrien Bijhold, te Dr. Zeno Geradts pozvaju ga da kao koautor napiše poglavlje u knjizi o Forenzičkoj 3D tehnologiji američkog izdavača Humana Press Inc.

Rješenjem broj 4Su 633/03 od 12. 05. 2003. godine Županijskog suda u Zagrebu, imenovan je Stalnim sudskim vještakom za balistiku i mehanoskopiju.

Zajedno s ostalim kolegama forenzičarima, jedan je od osnivača Hrvatske udruge forenzičara (HUF), koja okuplja više forenzičara iz različitih područja, a kojoj predsjeda prof. Dr. Dušan Zečević, te koja je osnovana u veljači 2003. godine (http://www.geocities.com/h_u_f2003/ i http://groups.yahoo.com/group/huf2003/ ).

Od rujna 2004. godine surađuje s Forenzičnim laboratorijem DAN-JAR, koji početkom 2005. godine prerasta u Forenzični centar DAN-JAR, gdje, temeljem ugovora o djelu, obavlja balistička i mehanoskopska vještačenja kao Stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju.

Rješenjem broj 4 Su-567/05  od  09. 05. 2005. godine Županijskog suda u Zagrebu, imenovan je Stalnim sudskim vještakom za kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzičnu trodimenzionalnu rekonstrukciju.

Razvija intenzivnu suradnju sa mnoštvom laboratorija u Zagrebu kao što su laboratoriji Instituta Ruđer Bošković, laboratoriji na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Institutu za fiziku, te sa laboratorijem na Karl Franzens sveučilištu u Grazu. Temeljem naredbe suda, vrši pripremu aservata za forenzičnu analizu, te forenzičnu ionterpretaciju dobivenih analitičkih rezultata, a analitički dio povjerava nekom od navedenih laboratorija, gdje, sukladno međunarodnoj normi za sustave upravljanja kvalitetom ISO 17025, sam analitički dio na najkvalitetnijoj mogućoj opremi obavlja nezavisni vrhunski kadar tih ustanova.

Od rujna 2005. godine nastupa kao nezavisni Stalni sudski vještak za balistiku i mehanoskopiju; kemijsko-fizikalna vještačenja, te forenzične 3D rekonstrukcije.

Sredinom 2006. godine, na poziv prof. dr. Berislava Pavišića, šefa katerdre za kazneno-procesno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci, kao suradnik na trećem izdanju sveučilišnog udžbenika iz kriminalistike pod nazivom KRIMINALISTIKA piše nekoliko poglavlja o modernim forenzičnim metodama kao što su GSR analiza, Forenzični 3D, te pregled modernih kemijsko-fizikalnih metoda u forenzičnoj primjeni.

Početkom 2007. godine, na poziv dr. Zeno Geradts iz Nizozemskog Forenzičnog Instituta (NFI), u fukciji urednika za područje tzv. Engineering Sciences, Multimedia and Digital Evidence, za potrebe nove Enciklopedije Forenzičnih Nauka engleskog izdavača Wiley piše poglavlje pod nazivom 3D Reconstruction (Visualisation). 

natrag

home